Mongolska jurta

Mongoli iz Unutarnje Azije tradicionalno su vodili nomadski način života. Kretali su se u skupinama, lutajući golemim ravnicama koje su dijelile rijeke i okruživale planine. Njihova pastirska kultura usmjerena na stoku temeljila se na držanju životinja kao što su konji, ovce, goveda i - u određenim regijama - deve.

Od svih životinja, konji su bili najviše cijenjeni kao najbliži pratitelji ljudi. Koristili su se u razne svrhe, kao što su prijevoz, nošenje tereta, borba, pa čak i kao hrana. Posebna povezanost između čovjeka i konja bila je duboko poštovana i postala je kamen temeljac mongolske kulture.

Karakteristični šator, jurta, na mongolskom 'ger', jedan je od najvažnijih simbola mongolskog nacionalnog identiteta. Njegova struktura i materijali savršeno su prilagođeni nomadskom načinu života. Može se lako sklopiti i rasklopiti, a dovoljno je lagan da se može prevoziti na kolima koja vuku volovi, konji ili deve. Sve komponente prosječne jurte teže 250-300 kg.

Zanimljiva je činjenica da, iako su dostignuća modernog doba došla u Mongoliju, značajan dio njezina stanovništva i danas živi u jurtama. Dok visoke zgrade prevladavaju u središnjim četvrtima glavnog grada Ulan Batora, postoje četvrti jurta na periferiji grada, gdje su tradicionalni načini života još uvijek uobičajeni.

Mongolske jurte imaju kružni tlocrt. Prema mongolskim vjerovanjima, loše energije mogu se akumulirati u kutovima, što se ne može dogoditi u slučaju okruglog oblika jurte. Tako stanovnici jurte mogu mirno spavati, bez utjecaja negativnih emocija, poput bijesa.

Tradicionalno, unutrašnjost jurte podijeljena je na nekoliko dijelova, svaki s različitom funkcijom. Prema tradiciji, ulaz je uvijek okrenut prema jugu kako bi unutrašnjost bila zaštićena od jakih sjevernih vjetrova i kako bi dim mogao izlaziti. Prostor na ulazu rezerviran je za obične posjetitelje. Obiteljski oltar nalazi se na sjevernoj strani jurte, nasuprot ulaza. Prostor ispred oltara rezerviran je za počasne goste. Muževa strana je lijevo od ulaza. Ovdje se naseljavaju muški gosti. Desna strana namijenjena je supruzi, djeci i gošćama. U centru se nalazi ognjište, koje nosi duboko simboličko značenje. Sama vatra se štuje kao sveta, a središnje mjesto ognjišta u jurti analogno je središtu svemira.

Jednostavnost montaže i demontaže bila je jedan od najvažnijih čimbenika u dizajnu jurte. Izbor materijala korištenih za njegovu izgradnju određen je prirodnim resursima dostupnim u regiji. Kostur zidova jurte sastojao se od sklopive rešetkaste strukture stvorene spajanjem nekoliko komada drveta koji su se držali zajedno vezivnim materijalima. Krovna konstukcija je izgrađen od šipki poduprtih stupovima, a dim je izlazio putem okruglog središnjeg obruča ili dimnog otvora.

Njegov drveni okvir prekriven je filcom, jako izdržljivim materijalom napravljenim od prostirača i zbijanjem vune i vode. Filc je izvrstan izolator: učinkovito zadržava toplinu, a istovremeno je prozračan i vodootporan. Vanjski prekrivač od filca su užem pričvstilli na drveni okvir. Ova užad ne samo da je držala filc na mjestu, već je pružala stabilnost cijeloj strukturi. Otvor za dim i ulaz bili su prekriveni zasebnim pokrivačima koji su se mogli povući. Tijekom vrućeg vremena pokrov od filca na dolnjem dijelu jurte se zarola ili podigne kako bi omogućilo prozračivanje.